четвртак, 22. септембар 2011.

Matorci...

Ne mogu da verujem. Kada god se požalim na nešto matorci me demotivišu nekom rečenicom koja počinje onim čuvenim "kad'sam bio
tvojih godina..."
Šta?! Kad'si bio mojih godina išao si u školu u opancima preko zime peške 12 kilometara po snegu!
WTF?! Pa što nisi pravio sanke
koji k****?! Valjda shvatate o čemu pričam. Uglavnom... Ima i onoga, kada tražim lovu za izlazak, onda ide ono predavanje "pa jel
znaš ti da neko nema šta da jede???", a kada im spomenem komšiju Peru koji ima 16 traktora onda ide ona priča kako je komšija
Pera vredan čovek. A kad dobijem keca iz matiša onda "Perin sin ima njive, ima traktore, njemu ni ne treba škola. A šta ćeš ti?"
Pa ja onda kažem da sam i ja vredan čovek ko komšija Pera... Znate već šta sledi dalje. Pouka ove priče je: Dokle god živiš
pod mojim krovom, ja sam uvek u pravu. Ili: Ja sam pametniji samo zato što sam stariji.

Mentalitet roditelja, neobjašnjiva pojava. Ne razumem zašto to rade, samo se nadam da neću i ja biti takav.

Lajkujte našu fb stranicu


Нема коментара:

Постави коментар

Molimo Vas da ne koristite neprikladan rečnik.
Svaki komentar će biti pregledam od strane admina, i svi neprikladni komentari neće biti objavljeni!

Hvala!